ucionica HOME  ENGLISH saflogo

SNIMANJE (UNOS) CRTEŽA U RAČUNALO

Snimanje (ili unos) crteža u računalo danas se može raditi na tri načina: videokamerom, skenerom ili digitalnim fotoaparatom. Kao i kod predloženih programa za animaciju, postupci koje ćemo ovdje objasniti temelje se na praktičnim iskustvima u radu ŠAF-a.
Razvoj i promjene u informatičkoj i foto-video opremi danas su veoma intenzivni i česti, pa je gotovo nemoguće napisati i pojasniti sve kombinacije i mogućnosti koje nam se nude. Ipak, smatramo da ovdje objašnjeni primjeri mogu biti dovoljno dobra orijentacija za početak, a kasnije svatko može razvijati svoj način rada i prilagoditi ga svojim potrebama i tehnici koju koristi.

1. Postupak snimanja crteža videokamerom

Ovo je svakako najjednostavniji i najbrži način da crteže prebacimo u računalo za daljnju obradu. Međutim, to je ujedno i najmanje kvalitetan način, jer smo ograničeni rezolucijom videokamera (720 x 576 piksela), tako da bi ga danas trebalo koristiti jedino u slučaju da nemamo skener (ili digitalni fotoaparat), odnosno kad crteže unosimo u računalo bez namjere za daljnjom obradom.
Za ovaj postupak, osim videokamere (koja treba imati video izlaz, najbolje digitalni), moramo na računalu imati videokarticu i odgovarajući program (software) uz pomoć kojih možemo usnimiti pojedinačne slike (single frame capture). Za pravilan odabir videokartice (ili tzv. firewire kartice) najbolje je konsultirati prodavače računalne opreme, jer se te komponente konstantno mijenjaju, pa je vrlo teško predložiti neki model kao trajno riješenje. Mi u ŠAF-u (još uvijek) koristimo FAST-ove videokartice, ali one već dugo vremena nisu na tržištu.
Slična je situacija i s računalnim programima, no ipak, tu se sa sigurnošću može preporučiti Adobeov Premiere, kojim se služimo u ŠAF-u i kojim vrlo jednostavno možemo unositi bilo pojedinačne crteže ili niz pojedinačnih crteža zapisanih u AVI format.
Druga mogućnost je besplatni Microsoftov Movie Maker ali on radi samo na Windowsima XP.
Danas postoji i cijeli niz raznih (često i besplatnih programa) koje možemo "skinuti" s interneta, ali u kolikoj mjeri oni mogu zadovoljiti naše potrebe, moramo sami istestirati. Zanimljive informacije o tome mogu se naći na: www.stopmotionworks.com
Postupak usnimavanja crteža u računalo uz pomoć Premiera bit će uskoro dostupan na ovoj stranici.
Osim odgovarajuće videokamere, za ovaj postupak treba nam i postolje za snimanje. U najjednostavnijoj varijanti za to nam može poslužiti običan stativ i par stolnih svjetiljki (slika 1),



međutim za ozbiljniji rad svakako treba razmisliti o nabavi jednog "repro" postolja s odgovarajućom rasvjetom. Vrlo velik izbor nudi firma Kaiser, a kod nas ih prodaje POLETTI Zagreb, Pasarićeva 12, (slika 2).



2. Skeniranje crteža

Kad crteže želimo naknadno obrađivati u računalu (na primjer, korištenjem Toon Booma-a), onda je za unos crteža svakako bolje koristiti skener. Slično kao i s videokarticama, i kod odabira skenera najbolje je potražiti savjet stručnjaka. Pritom treba voditi računa o dva detalja: prvo, da je skener dovoljno brz i da mu konstrukcija plohe za skeniranje i poklopca omogućava montiranje štiftova (akcija koju ćemu morati izvesti sami - slika 3);



drugo, da uz skener dobijemo dovoljno kvalitetan i pouzdan program za skeniranje, koji omogućava detaljno namještanje opcija za skeniranje i njihovo spremanje, te automatsko numeriranje crteža. U ŠAF-u koristimo Microtek skenere s kojima dolazi odličan program ScanWizard, međutim konačan odabir ipak ovisi o individualnim afinitetima i mogućnostima.
Korištenje skenera omogućava nam najkvalitetniji unos crteža u računalo (naročito se to odnosi na neobojane crteže koje ćemo kasnije bojati u ToonBoom-u), a jedina "manjkavost" ovog postupka je brzina, jer bez obzira na to koji skener koristili, ako skeniramo u nekoj većoj rezoluciji, teško da možemo postići brzinu veću od jednog crteža po minuti (govorimo naravno o skenerima iz klase
koja je dostupna amaterskim klubovima i samostalnim autorima).

Nekoliko riječi o rezoluciji skenirane slike: format skeniranja određujemo na osnovi formata slike od 768 x 576 piksela (odnos 4:3, ovisno o stvarnoj veličini crteža (A4 ili A5). U ŠAF-u crteže formata A4 skeniramo s 1467 x 1100 piksela i rezolucijom 150 ppi, što se pokazalo kao dobro rješenje za unos i obradu u Toon Boom-u. Skenirati možemo i u većim rezolucijama, ali pri tom ne smijemo zaboraviti da povećanjem rezolucije skenirane slike povećavamo i veličinu datoteka, što znači da je moramo prilagoditi tehničkim mogućnostima računala i kapacitetu čvrstog diska. Skenirane slike spremamo u poseban direktorij u neki od slikovnih formata (tif, bmp, jpg), što ovisi o tome koje koje formate podržava program koji namjeravamo koristiti. Ako se odlučimo za jpg (format koji podržavaju svi programi) onda slike spremamo bez kompresije.

Ovdje još treba spomenuti problem tzv. "squre pixela", odnosno deformacije koja se javlja prilikom unošenja slika rezolucije 768x576 piksela u programe za obradu videa (koji rade sa rezolucijom 720x576 pixela). Detaljno obrazloženje ovog problema  znatno prelazi prostor i namjenu ovog teksta, te sve one koje to zanima, upućujemo na stranicu g. Jeffa Goldnera  koji  je to vrlo zgodno i jednostavno pojasnio (i koji nam je dozvolio da tekst prevedemo i objavimo - bit će uskoro dostupan na ovim stranicama), a engleska verzija može se naći na: www.animationpost.co.uk

3. Upotreba digitalnog fotoaparata

Ukoliko nam je korištenje skenera prekomplicirano (ili presporo), crteže u računalo možemo unijeti uz pomoć digitalnog fotoaparata. Pritom možemo koristiti gotovo svaki digitalni fotoaparat, ali za ozbiljniji i kvalitetan rad najbolje je koristiti neki SLR model s kvalitetnim objektivom. Iako neki modeli fotoaparata omogućavaju direktno usnimavanje crteža u računalo (slično kao kod videokamera), puno je jednostavnije crteže naprosto fotografirati (spremiti) na memorijsku karticu (danas bez problema možemo nabaviti kartice kapaciteta od 1 ili više GB, što znači da na njih može stati više stotina crteža u visokoj rezoluciji) i zatim te snimke importirati u računalo.
Možda najveći problem pri korištenju digitalnog fotoaparata je usklađivanje odnosa formata slike koju snima fotoaparat sa formatom video zapisa. Naime, fotoaparati nude izbor zadanih formata koji se razlikuju od standardnog 4:3 (1,33:1) video formata. Na primjer, jedan od čestih zadanih formata je 2400 x 1600 piksela što daje omjer 1.5:1. Ako dakle, želimo tako snimljene crteže koristiti za animaciju u nekom od grafičkih odn. animacijskih programa, moramo ih najprije korigirati, što bi u navedenom primjeru značilo da širinu slike "smanjimo" na 2133 piksela i to na način da u nekom grafičkom programu poput Paint Shopa "odrežemo" višak s lijeve i desne strane (opcija crop). Paint Shop je program koji je vrlo pogodan za takav postupak, jer omogućava primjenu skripti i tzv. "batch proces", čime možemo automatski promijeniti veličinu cijelog niza crteža.
Drugi problem o kojem moramo voditi računa pri upotrebi fotoaparata je pravilna ekspozicija i oštrina slike. To naročito dolazi do izražaja pri usnimavanju obojanih crteža, gdje bi korištenje automatskih postavki moglo dovesti do tonski neujednačenih snimaka. Do toga može doći zbog razlike u odnosu bijele plohe papira i crteža, utjecaja dominantne boje crteža, ali i zbog raznih vanjskih utjecaja (promjena svjetlosne situacije u prostoriji u kojoj snimamo, pad napona struje itd.) Zbog toga bi pri snimanju crteža obavezno trebalo koristiti manuelne postavke za ekspoziciju i (ako je to moguće) isključiti autofokus.

 

   
ŠKOLA ANIMIRANOG FILMA ČAKOVEC
Trg Republike 1, 40000 Čakovec, Croatia tel/fax: 385 40 310 458 e-mail: saf@ck.t-com.hr